Vanja ima 29 godina. Imala je rak. Četiri puta. Maligni. Zloćudni. Maliciozni. Onaj, „neizlječivi”.
Rođena je sa srčanom manom. Sa tri godine dobila je i visok krvni pritisak
Ozbiljne dijagnoze za tako malo dijete. I ne tako dobre prognoze za budućnost. Vanja sve dočekuje širokim osmjehom.
– Ujutru se probudim i nakon banane, jer sam suviše lijena da spremim normalan doručak, popijem sedam lijekova. To mi je rutina. Ne zaboravljam ih nikada, jer ukoliko bih ih samo jednom preskočila, postoji mogućnost da ne bih doživjela večernju terapiju. Ne gledam ja na to kao na neku veliku tragediju. Mnogo gori scenario bi bio da ne mogu da dođem do tih lijekova.”
Nakon saznanja da se tumor uselio u moj mozak i da postoji velika vjerovatnoća da će tu i da ostane, riješila sam da se malo bolje upoznam sa njim, pa je nekako bilo očekivano da ponovo proradi antropomorfistički poriv.
Nakon ovog tumora pojavila su se još dva: jedan na vratu i drugi ispod rebra. Na lutriji sam izvukla i hemoterapiju. Tri mjeseca.
Hemoterapija me je najviše slomila. Nije mi toliko smetalo što mi je opala kosa. Ni kilaža koja je varirala. Mučnine su ipak bile grozne.
Živjela sam sa njom tri godine. A onda sam se izliječila.
Nakon nekoliko kontrola koje su pokazale da u mom organizmu nema ni traga od tumora, konačno sam se opustila. I već sljedećeg mjeseca otišla sa drugaricama na more.
Bilo me je briga za par kilograma viška. Obukla sam bikini. I to crveni. I uživala u svakom talasu koji mi je zapljusnuo stopala. Sljedeće godine upoznala sam dečka sa kojim danas planiram porodicu.
Nije lako složiti Rubikovu kocku, ali zavisi od talenta koji imaš. A ako ga nemaš, moraš malo više da se potrudiš. Ali ne da odustaješ, to nije kul.
Prošlo je tri godine otkako sam ozdravila. I sada kao što vidiš imam osmijeh. I tada sam ga imala. I prije svih sranja koja su se izdešavala. Samo danas mnogo više uživam u svakom zalogaju palačinke sa džemom. Vrlo lako otkačim one poznanike čiji mi vajb ne prija i ne trudim se da se dopadnem svima. Srećna sam za sebe, ne za druge. A da sam sve to znala ranije, možda ne bih ni bila ovdje gdje sam – završava mi priču Vanja.
Njena priča svima treba da bude pouka kako se treba boriti, i kada kažu da je neizlječivo, treba tražiti rješenje i ne predavati se.
Rak je ipak izlječiv za one koji se bore.
Izvor:vice.com
Nema komentara:
Objavi komentar