Nešto manje vremena imate ako je ujed za glavu ili vrat, ili je zmija ujela za nogu i naciljala baš krvni sud. Tada otrov direktno stiže u krv. To se ipak dešava u malom procentu slučajeva. Ljekari kažu da je najbolje svaki ujed tretirati kao ujed otrovnice i pohrliti ljekaru, ali- bez panike. Samo slijedite sledeća uputstva.
Dr Jelena Milanović, pomoćnik direktora za medicinska pitanja Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kragujevac kaže da je savjet- bez panike, možda i na prvom mjestu.
- Najčešće mjesto ujeda je noga i skočni zglob, u 90 odsto slučajeva. Pacijenti najčešće kažu da su hodali i slučajno zgazili zmiju. Ona ih onda, braneći se, ujede. Na mjestu ujeda zmije vide se dvije rupice, obično na rastojanju od jedan do 1,5 centimetara. U najvećem broju slučajeva ne krvare. Bitno je da se nakon ujeda osoba ne kreće, da se ne bi ubrzavala cirkulacija, a samim tim i ubrzano rasijavao otrov kroz organizam. Nakon ujeda, noga treba da se podigne, imobiliše nekim priručnim sredstvom – kaže dr Milanović, ona je još dodala:
- Zatim treba da se na mjesto ujeda stavi hladna obloga, ali ne led jer on izaziva neke fiziološke mehanizme koji na duže staze mogu negativno uticati na ranu. Dovoljna je najobičnija krpa ili maramica, koja se ukvasi hladnom vodom, da se uspori cirkulacija i rasijavanje otrova kroz organizam – objašnjava dr Jelena Milanović.
Ono što je do sada pacijete zbunjivalo jeste da li mjesto ujeda treba podvezivati ili ne. Doktorka kaže da se po tom pitanju ni stručnjaci ne slažu.
– Ako se podvezuje, treba to uraditi širokom trakom, najmanje od pet centimetara, dijelom odjeće ili nekom krpom, šta se već nađe pri ruci. Zagovornici podvezivanja kažu da treba da bude labavo zategnuto, da se krpa drži oko noge, ali da možete da podvučete prst ispod. Smisao takvog podvezivanja jeste da se uspori cirkulacija u dijelu povrijeđene noge, ali da se ne prekine u potpunosti – pojašnjava dr Milanović.
Ona napominje, više puta, da apsolutno nikako i nikada ne raditi ono što naši ljudi najčešće urade-zasijecanje, cijeđenje, isisavanje krvi, sve ono što se vidi u filmovima.
– To nikako ne bi smjelo da se radi, naročito ne priručnim sredstvima. Ako pretpostavimo da je u pitanju ujed otrovnice, onaj koji počne da isisava otrov može sebi da naškodi, jer većina ljudi ima neku ranicu u ustima, neki pokvaren zub. Takođe, na mjestu ujeda može da se napravi infekcija. Insistiram da ljudi shvate da to ne treba da se radi – savjetuje ljekar.
“Nije kriv poskok, ja sam ga zgazio”, rekao je pre koji dan Miroslav Zdravković iz niškog sela Gornji Matejevac, nakon što je preživio ujed zmije. I to je prvo pravilo- gledajte kuda hodate i nosite duboku obuću. Zmije ne napadaju ljude ciljno, jer one ili love plijen za ishranu ili se brane od napadača, ispričao je prošlog ljeta za Telegraf kragujevački zmijolovac Mirko Mijanović.
Broj ovih gmizavaca u gradovima biće narednih godina sve veći! Sela su opustila, manje je ljudi i manje stoke. Zbog toga je i manje glodara- miševa i pacova, koji se sele tamo gdje je više ljudi i hrane- u gradove! Za miševima kao svojom hranom, idu i zmije- u gradove.
Najotrovnije zmije kod nas su poskok i šarka. U odnosu na neotrovnice, koje su ponekad duže od dva metra, otrovnice su kraće, deblјe i tromije. Imaju karakterističnu romboidnu ili cik-cak šaru na leđima.
Izvor: telegraf.rs
Nema komentara:
Objavi komentar